Dr Stojan Perić rođen je 23.04.1983. godine u Šapcu. Tokom redovnih studija na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu bio je stipendista Republičke fondacije za razvoj naučnog i umetničkog podmlatka i dobitnik stipendije Univerziteta u Beogradu. Diplomirao je 2008. godine sa prosečnom ocenom 9.83. Doktorske studije iz molekularne medicine upisao je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu školske 2008/2009. godine, a doktorsku disertaciju pod nazivom "Ispitivanje funkcionalnih i morfoloških poremećaja CNS kod bolesnika sa miotoničnom distrofijom tipa 1" odbranio je u aprilu 2014. godine. Od januara 2009. godine do maja 2010. godine bio je stipendista Ministarstva za nauku i tehnološki razvoj Republike Srbije na projektu Istraživanje kliničkih i genetičkih korelacija motornih i nemotornih ispoljavanja bolesti nevoljnih pokreta pod rukovodstvom akademika Vladimira S. Kostića. Od maja meseca 2010. godine do novembra meseca 2010. bio je zaposlen kao istraživač pripravnik na istom projektu pri Medicinskom fakultetu u Beogradu. Zaposlen je kao klinički lekar na Klinici za neurologiju od novembra 2010. godine. Od januara meseca 2011. godine ima zvanje istraživač saradnik u oblasti neurologija. Angažovan je kao spoljni saradnik na projektu Ministarstva za nauku i tehnološki razvoj Republike Srbije pod nazivom Ispitivanje molekularno-genetskih, patohistoloških i biohemijskih karakteristika neuromišićnih bolesti pod rukovodstvom prof. dr Vidosave Rakočević-Stojanović. Specijalista je neurologije od 2016.
Antikonvulzivi i antidepresivi se sve više koriste u terapiji za kontrolu neuropatske boli. Ovi lekovi pokazuju efikasnost u modulaciji bolnog signala. Antikonvulzivi poput gabapentina ili pregabalina često se primenjuju kod neuropatija, dok antidepresivi poput amitriptilina ili duloksetina pokazuju koristi u kontroli hronične boli. Odluka o primeni zavisi o uzroku bola, pojedinačnom odgovoru pacijenta i potrebama lečenja. Postepeno povećavanje doze uz pažljivo praćenje nuspojava doprinosi efikasnom tretmanu. Ovi lekovi često su deo multidisciplinarnog pristupa lečenju bola, posebno kod pacijenata sa neuropatskim ili centralnim bolnim sindromima.